Auf ein Miniaturbild klicken, um zu Google Books zu gelangen.
Lädt ... The Book of Five Rings (Original 1643; 2005. Auflage)von Miyamoto Musashi
Werk-InformationenDas Buch der fünf Ringe von Musashi Miyamoto (1643)
Lädt ...
Melde dich bei LibraryThing an um herauszufinden, ob du dieses Buch mögen würdest. Keine aktuelle Diskussion zu diesem Buch. A short, functional book, Miyamoto Musashi's The Book of Five Rings offers some rather basic philosophical tenets – know yourself, be calm, live in harmony with things, etc. – alongside extensive and specific instructions on various weapons and fighting stances and so on. The latter is, of course, less useful to a modern reader, and the former is elevated in many readers' eyes by its context. I believe ancient instruction manuals like this are elevated by some to the level of philosophy, when in truth they are nowhere near, simply because people like the aesthetic of learning from a samurai and following a 'warrior's path' or somesuch. My Shambhala edition, translated by Thomas Cleary, also included a second short manual, The Book of Family Traditions on the Art of War by Yagyū Munenori, which is more of the same. It was a little bit more lively in its writing style, but in truth both books are a bit turgid. Ultimately, these books are shallow pools whereas real works of philosophy can be like great brawling oceans when you read them. The Book of Five Rings does have one profound line about expanding your knowledge beyond your own discipline, because "if you have wide knowledge of the ways, you encounter them in everything" (pg. 18). I only wish the books themselves had done more to show us.
Knjiga koja na engleskom nosi ispravan naziv „Knjiga pet sfera“, delo Mijamota Musašija posvećeno umeću ratovanja, predstavlja čisto pragmatični poduhvat. Musaši ismeva spoljašnji sjaj i komercijalizaciju borilačkih veština, usmeravajući pažnju na psihološki i fizički aspekt smrtonosnog napada i odlučne pobede kao suštine ratovanja. Njegov naučno agresivan, u potpunosti nemilosrdan pristup vojnoj nauci, iako nije bio široko zastupljen među japanskim majstorima borilačkih veština, predstavlja jednu visoko koncentrovanu karakterizaciju određenog tipa ratnika samuraja. Iako se u vezi njegovih dramatičnih podviga razvio čitav korpus legendi, malo se toga pouzdano zna o životu Mijamota Musašija. Ono što je on izneo o sebi u svojoj „Knjizi pet prstenova“ je primarni izvor istorijskih činjenica. Prvi put je u borbi ubio čoveka sa trinaest godina, a poslednji put sa dvadeset i devet godina. U jednom trenutku svog života on je navodno prestao da koristi pravi mač, ali je nastavio da zadaje smrtonosne udarce protivnicima sve do kraja karijere mačevaoca. Poslednje tri decenije života Musaši je proveo usavršavajući i podučavajući svoju ratničku nauku. Priča se da se nikada nije češljao, da se nikada nije kupao, da se nije ženio, da nije stvorio dom i da nije podizao decu. Iako je poznavao društvene veštine svog vremena i uistinu ih je preporučivao svakome, Mijamoto Musaši je u suštini išao asketskim putem ratnika do kraja svog života. Ovo izdanje sadrži u sebi još jednu proslavljenu knjigu, Knjigu porodičnih predanja o umeću ratovanja, Jagju Munenorija, čuvenog samuraja koji se u poznim godinama posvetio zen budizmu. Otuda ova knjiga predstavlja spoj zena i borilačkih veština. Knjiga koja na engleskom nosi ispravan naziv „Knjiga pet sfera“, delo Mijamota Musašija posvećeno umeću ratovanja, predstavlja čisto pragmatični poduhvat. Musaši ismeva spoljašnji sjaj i komercijalizaciju borilačkih veština, usmeravajući pažnju na psihološki i fizički aspekt smrtonosnog napada i odlučne pobede kao suštine ratovanja. Njegov naučno agresivan, u potpunosti nemilosrdan pristup vojnoj nauci, iako nije bio široko zastupljen među japanskim majstorima borilačkih veština, predstavlja jednu visoko koncentrovanu karakterizaciju određenog tipa ratnika samuraja. Iako se u vezi njegovih dramatičnih podviga razvio čitav korpus legendi, malo se toga pouzdano zna o životu Mijamota Musašija. Ono što je on izneo o sebi u svojoj „Knjizi pet prstenova“ je primarni izvor istorijskih činjenica. Prvi put je u borbi ubio čoveka sa trinaest godina, a poslednji put sa dvadeset i devet godina. U jednom trenutku svog života on je navodno prestao da koristi pravi mač, ali je nastavio da zadaje smrtonosne udarce protivnicima sve do kraja karijere mačevaoca. Poslednje tri decenije života Musaši je proveo usavršavajući i podučavajući svoju ratničku nauku. Priča se da se nikada nije češljao, da se nikada nije kupao, da se nije ženio, da nije stvorio dom i da nije podizao decu. Iako je poznavao društvene veštine svog vremena i uistinu ih je preporučivao svakome, Mijamoto Musaši je u suštini išao asketskim putem ratnika do kraja svog života. Ovo izdanje sadrži u sebi još jednu proslavljenu knjigu, Knjigu porodičnih predanja o umeću ratovanja, Jagju Munenorija, čuvenog samuraja koji se u poznim godinama posvetio zen budizmu. Otuda ova knjiga predstavlja spoj zena i borilačkih veština. Gehört zu VerlagsreihenIst enthalten inBearbeitet/umgesetzt inInspiriertAuszeichnungen
Setting down his thoughts on swordplay, on winning, and on spirituality, legendary swordsman Miyamoto Musashi intended this modest work as a guide for his immediate disciples and future generations of samurai. He had little idea he was penning a masterpiece that would be eagerly devoured by people in all walks of life centuries after his death.Along with The Art of War by Sun Tzu, The Book of Five Rings has long been regarded as an invaluable treatise on the strategy of winning. Musashi's timeless advice on defeating an adversary, throwing an opponent off-guard, creating confusion, and other techniques for overpowering an assailant was addressed to the readers of earlier times on the battlefield and now serves the modern reader in the battle of life. In this new rendering by the translator of Hagakure and The Unfettered Mind, William Scott Wilson adheres rigorously to the seventeenth-century Japanese text and clarifies points of ambiguity in earlier translations. In addition, he offers an extensive introduction and a translation of Musashi's rarely published The Way of Walking Alone. Keine Bibliotheksbeschreibungen gefunden. |
Aktuelle DiskussionenKeineBeliebte Umschlagbilder
Google Books — Lädt ... GenresMelvil Decimal System (DDC)355.547Social sciences Public Administration, Military Science Military Science Military training Military Training and Martial ArtsKlassifikation der Library of Congress [LCC] (USA)BewertungDurchschnitt:
Bist das du?Werde ein LibraryThing-Autor. |
Knowledge of the opponents is necessary in the art of war. If there is no information of the opponent, making a pretend powerful attack is a tactic used to obtains information. That information should be adapted to the strategy. Actions should be diverse and nonrepetitive. Manipulating opponent’s attention so as to confuse their ideas about the potential future actions is a way of obtaining advantageous information. Appearances can alter opponent’s mood which can be taken advantage of. Defeat does not mean that any side has gained victory. To win, defeat must be felt with no ambition for retaliate.
The books keep pressing the superiority of a particular method over others. In some parts, the same method can be used to defeat many opponents at the same time. The issue with this logic is that if the method is best and starts to be used by others due to its superiority, that means that the opponents possess the same knowledge and skill which would negate many of the advantageous ideas. The book is fairly easy to read but should be considered in context of the culture.
( )